Objavljeno: 24. kolovoza 2016., 15.08, autor Scott Glaysher 2,8 od 5
  • 3.38 Ocjena zajednice
  • 37 Ocijenio album
  • 9 Dao je 5/5
Dajte svoju ocjenu 83

Kažu da reper čitav život provodi pišući svoj prvi album, a iako je Torontov Tory Lanez objavio 15 mikseta i jedan EP od 2009., njegov službeni studijski debi Rekao sam ti je očito njegovo životno djelo. Bilo je vrijeme ne tako davno kad je Daystar Peterson zaista bio dobar reper, osim stvarnog rap dijela. Snimanje bezbrojnih videozapisa za svaku pjesmu, kampanja na svakom glazbenom blogu na Internetu, izdavanje kombinacija u trgovačkim centrima u Torontu, nastupi na najmanjim mjestima i u osnovi dovršavanje bilo koje druge gužve koja bi pomogla u promociji njegove glazbe, bilo je ono što je Tory uopće zanimao. Međutim, glazba koju je promovirao nikada nije bila dovoljno jaka da zapali njegovu karijeru. Sedam godina od njegova nastanka i gužve ostali su isti, ali glazba je postala samo malo bolja.



Rekao sam ti služi kao Lanezova autobiografija, ali još više kao veliki F YOU onima koji su možda odbili uzeti njegov CD u trgovačkom centru prije pola desetak godina. Sam naslov dokazuje da cilja na ovu razinu uspjeha od dana kada je odlučio da ide u rap. Uvodna uvodna verzija skita - Zovem se Daystar Peterson i jednog ću dana biti najveći umjetnik na svijetu - možda je prouzrokovala iščašenje ramena s tako ogromnim dosegom, ali prema Lanezu, ovo je sudbina on zaslužuje.



Slušajući ovu priču o nastanku pjesme mega-28, slušatelji (čak i već obožavatelji) teško će namučiti sva zaustavljanja i startove. U osnovi postoji radnja koja unaprjeđuje svaku drugu pjesmu i do 10. pjesme niste sigurni koliko još sage trebate čuti. Uklanjanje 14 skečeva i njihovo sviranje na taj način drastično bi promijenilo iskustvo slušanja jer postoji neka kvalitetna glazba za angažiranje.






Brownstone-redux Say It, Summer '16 smash and LYV i Flex natopljeni gaćicama svi su prethodno objavljeni singlovi dobro se snašli sami, a nagovijestili su i inače neoriginalan konceptualni album. Ovdje nema mnogo toga što Tory izdvaja od mnogih drugih umjetnika koji prave valove u današnjoj igri. Na primjer, 4:00 Flex gigantski zalogaj izvlači iz umjetnosti pritiska vršnjaka Kendricka Lamara kao detalja o invaziji na dom gotovo doslovno. Čak je uspio usvojiti sve popularniji rap / sing Drakkardnoir tok na pregršt rezova, što je u osnovi rezultiralo ćudljivim ritmovima s Toryinim hrapavim adlibovima. Ponavljajući producenti na ovom albumu poput Benny Blanco, Cashmere Cat i Play Picasso dobivaju najviše ocjene za izradu zanimljivo suvremenih ritmova, ali nažalost Tory s njima ne radi puno.

Ironično, Rekao sam ti zapravo nam ne govori puno drugo osim da je Tory zaista ponosna što je poznata. Zvuči rastrgano između uličnog tipa iz Sjedinjenih Država, skromnog momka iz Kanade i nekog klinca iz ničega s neizmjernim težnjama da bude popularni reper. Njegov je zvuk razvučen pretanko i premda s nekim većim singlovima dobije malo drva, preostala dva tuceta pjesama ovdje su precrtani.